Smještaj Omiša na uskom pojasu obale između litica i pješčanih nanosa, gdje rijeka Cetina kroz stjenoviti usjek izlazi na more, izdvaja ga od ostalih jadranskih gradova. Po formalnim odlikama uklapa se u tipologiju srednjovjekovnih kastra Hrvatske i Bosne, iako je potpuno okrenut moru i kontroli plovnih putova u jadranskom bazenu. Stoga je primorsko naselje Almissa (Dalmissa) zabilježeno u srednjovjekovnim portulanima kao opasna zona i ishodište gusara u Jadranu. U 12. i 13. stoljeću kneževsku vlast u Omišu obnaša porodica Kačića, koja djeluje samostalno naspram drugih dalmatinskih gradova, sklapajući ugovore u svoju korist ovjerene komunalnim pečatom. 1 Sigillum Communis Dalmensis imao je prikaz zidina s kulama, što nije samo znak diplomatske valjanosti već i simbolička slika čvrste urbane jezgre srednjovjekovnog Omiša.